Na današnji dan 1992. počela opsada Sarajeva: 1.425 dana terora, razaranja i smrti

Grad pod svakodnevnom vatrom

Glavni grad Bosne i Hercegovine preživio je tri i po godine opsade, tri i po godine svakodnevnog straha i granata. Oko 350.000 stanovnika bilo je izloženo neprekidnoj vatri pripadnika nekadašnje JNA i paravojnih formacija, a kasnije Vojske Republike Srpske, iz gotovo svih vrsta naoružanja, sa položaja na okolnim brdima koja su nadvijala smrt nad gradom.

Otpor uprkos svemu

Grad nije pao zahvaljujući ljudima koji su ga branili. Obični građani, koji su se odazvali pozivu za odbranu, u početku gotovo bez oružja, u patikama i farmericama, stali su na prve linije. Nisu branili samo teritoriju – branili su svoje porodice, domove i pravo da žive.

Hiljade ugašenih života

Tokom opsade ubijen je 11.541 građanin Sarajeva, među njima više od 1.600 djece. Djeca koja nisu stigla odrasti. Prema poslijeratnim istraživanjima, gotovo četiri petine svih žrtava stradalo je u prve dvije godine – kada je nasilje bilo najintenzivnije, a nade najmanje.

Prve i posljednje žrtve

Prve civilne žrtve bile su Suada Dilberović i Olga Sučić, ubijene 5. aprila na mostu Vrbanja dok su učestvovale u demonstracijama za mir. Pucano je na ljude koji su tražili da se ne puca. Most danas nosi njihova imena, a ploča na njemu podsjeća da je sve počelo ubijanjem nade.

Posljednja žrtva opsade bila je Mirsada Durić, ubijena 9. januara 1996. godine u napadu na tramvaj, prvog dana njegovog ponovnog pokretanja nakon potpisivanja mira. Čak ni kraj rata nije donio kraj smrti. Napad nikada nije rasvijetljen. Prema svjedočenjima, projektil je ispaljen s područja koja su još bila pod kontrolom srpskih snaga, a na putnike koji su pokušavali pobjeći pucano je iz snajpera.

Grad koji je sistematski razaran

Sarajevo je gađano bez razlike. Ulice, trgovi, škole, bolnice, kuće – sve je bilo meta. Granate su padale na porodilište, na Vijećnicu s hiljadama knjiga koje su gorjele zajedno s gradom, na redakciju "Oslobođenja", muzeje, fabrike, škole. Grad je planski razaran.

Zgrada Radio-televizije Bosne i Hercegovine gađana je i modificiranim aviobombama teškim i do 250 kilograma. O tome postoje svjedočenja i balistički nalazi izneseni pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.

Život između granata

Život se svodio na preživljavanje. Strah je bio svakodnevnica, ali i prkos. Ljudi su nalazili načine da žive uprkos svemu.

U dijelovima grada s gasnom mrežom improviziralo se kako bi se plin doveo u stanove. Kada ga je bilo, koristio se za osnovne potrebe – da se ugrije voda, skuha obrok, zagrije prostorija čiji su prozori bili prekriveni najlonom umjesto stakla razbijenog eksplozijama.

Masakri nad civilima

Pijaca Markale postala je simbol stradanja. U napadu 5. februara 1994. godine ubijeno je 68, a ranjeno 144 civila. U drugom masakru, 28. augusta 1995. godine, ubijene su 43 osobe, a ranjene 84. Ljudi su ginuli dok su pokušavali kupiti hranu.

Ni djeca nisu bila pošteđena. U Osnovnoj školi "Prvi maj" (danas OŠ "Fatima Gunić") 9. novembra 1993. godine granata je ubila učiteljicu Fatimu Gunić i troje učenika, dok je 21 osoba ranjena. Djeca su ubijana u učionicama.

Ginuli su i oni koji su samo pokušali udahnuti malo zraka, izaći iz podruma, igrati se.

Mnogi su ubijeni ili ranjeni snajperskim hicima – na raskrsnicama, na putu do vode, u vlastitim stanovima. Svaki izlazak mogao je biti posljednji.

Naslijeđe opsade

Opsada Sarajeva ostat će zapisana kao najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji. Ona je oblikovala živote onih koji su preživjeli – probudila prkos, hrabrost i snagu, ali ostavila i nenadoknadive gubitke.

Živi će pamtiti dok su živi. Poginuli opominju zauvijek.

Presude za teror nad Sarajevom

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju osudio je Stanislava Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, na doživotni zatvor zbog terorisanja građana Sarajeva. Njegov nasljednik Dragomir Milošević osuđen je na 29 godina zatvora.

Radovan Karadžić osuđen je na doživotnu kaznu zatvora za, između ostalog, teroriziranje civila snajperskim i artiljerijskim napadima.

Na istu kaznu prvostepeno je osuđen i Ratko Mladić.

U presudama je utvrđeno da su jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a namjerno gađale civile, provodeći kampanju terora s ciljem pritiska na vlasti u Sarajevu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad